Ulaznice.hr

HNK u Šibeniku

GRINTALO

Marijana Nola

prema komediji “Sior Todero Brontolon” Carla Goldonija

Redatelj: Zoran Mužić

IGRAJU:

Miovil Kinkela (grintavi stari trgovac): JOŠKO ŠEVO

Markulina (njegova snaha): ANA PERKOVIĆ

Paško (njegov sin jedinac): PAŠKO VUKASOVIĆ

Fortunata (šibenska plemkinja, usidjelica): JASMINKA ANTIĆ

Perina (sluškinja u šjora Kinkele): LUCIJA ALFIER

Viculo (upravitelj u šjora Kinkele): ANĐELKO BABAČIĆ

Jere (mali od butige): ZDRAVKO VUKELIĆ

Cvitko (nećak šjore Fortunate): KRISTIAN ŠUPE

Žaneta (unuka šjora Kinkele): DONATELLA KLARIN

Don Joso (svećenik): JERE SVRAČAK

Hvališa (svjedok na vjenčanju ): ŽIVKO GULIN

O PREDSTAVI:

Izvorna komedija Carla Goldonija, “Sior Todero Brontolon” prema kojoj je ova naša verzija nastala, praizvedena je u siječnju 1762. godine i pripada posljednjoj komediografovoj mletačkoj fazi. Komedija je dočekana s oduševljenjem i doživjela još deset izvedbi.

Pučka komedija

Goldoni je u 18. stoljeću temeljno izmijenio način na koji se komedija pisala i izvodila te se smatra njezinim reformatorom. Uklonio je improvizaciju Commedije dell’arte, stvorio je “žive”, realistične likove koji više nisu samo maske, već psihološki uvjerljive osobe s karakterom, manama i emocijama.

Teme njegovih komedija dolaze iz života građanstva (puka), obitelji, ljubavnih i društvenih odnosa, a ne iz apstraktnih ili mitoloških zapleta. I otuda potječe pojam – “pučka komedija”, pojam koji kod nas ponekad nailazi na pogrešno tumačenje i konotaciju kao djelo nižeg ranga, a zapravo se odnosi na realističnost, izvornost i neposrednost prikazivanja stvarnih ljudi koji su nam i te kako prepoznatljivi.

Goldoni je komediju od improvizirane zabave pretvorio u književno oblikovano, realistično i društveno angažirano djelo. U svojim je djelima naglašavao moralnu i društvenu kritiku i kroz humor kritizirao mane društva i pojedinaca.

Šibenska trilogija

Predstava “Grintalo” zajedno s predstavama “Škrtičina“ (2009) i “Laživac“ (2015) u Hrvatskom narodnom kazalištu u Šibeniku zaokružuje trilogiju. Radi se o tri komedije karaktera koje budući da se ljudska narav ne mijenja nikad ne gube na aktualnosti.

“Grintalo“ nam donosi priču o patrijarhalnom tiraninu koji kontinuirano kritizira i omalovažava, ili kako kaže njegova snaha “brontulaje i vriđa sve mrtvo i živo”, a osobito žene. 

To je šjor Miovil Kinkela, okrutni i škrti trgovac, poglavar obitelji, dominantan i grub prema slugama, opresivan prema sinu i unuci, nepovjerljiv, a opet neobično osjetljiv na svijet oko sebe.

Njegov sin Paško, čovjek slabog karaktera, kako ne bi naljutio svog oca, stoički trpi sva njegova maltretiranja, no njegova snaha, Markulina, temperamentna i odlučna osoba, uopće ne prihvaća naredbe nemilosrdnog svekra te iza njegovih leđa uz pomoć ostalih ženskih likova uklanja sve prepreke do željenog cilja.

Adaptacijom i preradom radnja komedije smještena je u Šibenik, ovaj put na kraj 19. stoljeća. Likovima su promijenjena imena i dana su im izvorna šibenska. Svi likovi su karakterno pojačani i dobili su snažnije i istaknutije osobine. Iako su zadržali osnovne arhetipske crte, likovi komedije “Grintalo“ postali su autentični ljudi našeg dalmatinskog podneblja.

Snažne žene u patrijarhalnom društvu

Ono po čemu se komedija “Grintalo“ ističe su upravo snažni ženski likovi. Tu je lik snahe Markuline koja se svojom mudrošću i dostojanstvom suprotstavlja patrijarhatu. Ona ne ruši patrijarhat već pronalazi načine kako da se unutar okova i restrikcija koji joj se nameću izbori za pravdu. Istom se snagom volje ističu i likovi pravedne sluškinje Perine i šibenske plemkinje šjore Fortunate.

Žene u ovoj komediji pokazuju iznimnu hrabrost i odlučnost uz pomoć kojih uspijevaju razmrsiti klupko nepravde, suprotstaviti se grubosti i nametima patrijarhata te dovesti sebe i svoje voljene do sretnog završetka.

Marijana Nola