Ulaznice.hr

Moja mama nije čovjek, ona je anđeo i živi na nebu. Sigurno viri kroz neku rupicu i gleda što radim. A moj tata; on se sigurno spasio poslije oluje i sada je postao urođenički kralj. I vratit će se kad-tad – običavala je Pipi zadovoljno pričati. – A čim tata izgradi brod, doći će po mene i odvesti me sa sobom. Tada ću postati urođeničkom kraljevnom. Ehehej, kakav li će to tek onda biti krasan život!

Za klince i klinke sad ću peći palačinke.

Debele i tanke bit će moje palačinke.

Bez muke i tunke napravit ću palačinke.

Tada uzme tri jajeta i baci ih visoko u zrak. Jedno joj padne na glavu, razbije se i prolije sve do očiju. Druga dva vješto uhvati u lonac, gdje su se rasprsnula.

– Uvijek sam slušala kako je žumanjak odličan za kosu – rekne Pipi i otre oči. – Sad ćete vidjeti da će sve škripati kako će mi kosa početi rasti. U Brazilu, uostalom, ljudi posvuda hodaju s kosom premazanom jajima. Tako tamo uopće nema ćelavaca. Samo se jednom našao tamo neki starac pa pojeo jaje umjesto da njime premaže kosu. Jasno da je sasvim oćelavio pa čim bi se pojavio na ulici, nastajala bi takva gužva da bi i policija morala posredovati.

– Zovem se Pipilota Viktualia Zavjesić Peperminta Efraimova Duga Čarapa, kćerka pomorskoga kapetana Efraima Duge Čarape, prije straha i trepeta mora, a sada urođeničkoga kralja. Pipi mi je samo nadimak, jer tata misli da je Pipilota predugo ime za izgovaranje.