Ulaznice.hr

Franza Jägerstättera (1907. – 1943.)  po svemu običnog obiteljskog čovjeka, Drugi svjetski rat zatekao je na njegovoj njivi u austrijskom St. Radegundu. Međutim, nakon što je na početku 1943. godine kod novačenja u Oružane snage Njemačke iznio prigovor savjesti te odbio pod oružjem služiti nacionalsocijalizmu, započinje njegova po svemu iznimna životna priča. Franzov šestomjesečni boravak u austrijskim pa njemačkim zatvorima obilježen je otporom i borbom za istinu, vjeru i ljubav, bez kojih Franz nije mogao zamisliti svoj život. Na isti način nije želio izbjeći ni smrtnu kaznu, koja je izvršena osobito okrutnom egzekucijom pod giljotinom u berlinskom zatvoru Brandenburg Havel 1943. godine.

Životna priča Franza Jaegerstattera neodjeljiva je od vremena u kojem je nastala i režima pod kojim je završena, ali istovremeno svojom dubokom humanosti potpuno nadilazi i vrijeme i mjesto svojeg odigravanja.  Predstava „Franz“ u tom se smislu naslanja na biografske podatke iz života Franza Jägerstättera, kao i na pisma te druge zapise kojima je nastojao obrazložiti svoju moralnu i ljudsku poziciju, u borbi  za vlastita uvjerenja, a s velikim osjećajem poniznosti pred samim životom, pojasnio je autor teksta Tomislav Zajec.

U vrijeme kada je gotovo općeprihvaćen stav da su religije te koje ljude razdvajaju i tjeraju u krvave ratove i uzajamno istrebljenje i te kako je dragocjeno svjedočanstvo o čovjeku koji je, istinski nasljedujući suštinske postulate svoje vjere, shvatio da je bolje izgubiti svoj život nego pregaziti Božju zapovijed ljubavi. Danas kada u Rusiji tisuće ljudi bježi pred mobilizacijom za agresorski rat u kojem, između svih ostalih manipulacija, svećenici obećavaju potpuni oprost grijeha svima koji poginu u borbama za nezakonitu okupaciju tuđeg teritorija, primjer Franza Jaegerstaettera jasno ukazuje da je i opet riječ o samo još jednom od bezbrojnih slučajeva temeljnog nerazumijevanja naše duhovnosti i krivog tumačenja kršćanskog nauka, povijesnog nesporazuma koji bi nas, ne osvijestimo li ga, u konačnici mogao koštati cijele jedne civilizacije koja je na tom nauku stasala. Velika je povlastica o takvome čovjeku raditi predstavu, gajeći pritom duboko u sebi tračak nade da bi ona, bar u nekom svome sitnom malom tragu, tom tako potrebnom osvještenju možda mogla i pridonijeti, naglasio je redatelj Rene Medvešek.